» Obavijesti » Članci

Trisomija 22- prikaz živorođenog pacijenta i pregled literature

Trisomija 22 jedan je od 3 najčešća kromosomska nalaza prilikom citogenetskih analiza serija spontanih pobačaja. Oboljeli s ovom aberacijom  imaju višestruke anomalije: mikrocafeliju/anomalije središnjeg živčanog sustava, dizmorfiju, rascjep nepca, srčane grješke, genitourinarne anomalije i anomalije probavne cijevi te intrauterini zastoj rasta. U većini slučajeva kod oboljelih nastupa intrauterina smrt ili smrt u prva 3-4 dana po porodu.

Skupina autora na čelu s dr.Tilman Heinrich opisala je oboljelog s trisomijom 22 i preživljenjem od 29 postnatalnih dana te je dala literaturni pregled dosada objavljenih radova na temu ove kromosomske aberacije.

Više o svemu u originalnom radu Live Born trisomy 22, case report and literature review


Kongenitalne srčane grješke i microRNA CNV-s

Kongenitalne srčane grješke ubrajaju se u najčešće kongenitalne anomalije u populaciji. U novije vrijeme za određeni broj CNV-a ( Coppy number variants) smatra se da ima značanju ulogu u razvoju srčanih grješaka.  Najveći broj njih istraživao je pojedine skupine CNV-a ili proteine kodirajućih regija, dok  istraživanja nekodirajućih regija, microRNA uglavnom nisu rađena. U radu “Identification of microRNAs presentin congenital heart disease associatedcopy number variants” pročitajte rezultate studije koja je analizirala ulogu microRNA u  CNV-ima u patogenezi srčanih grješaka. Više o svemu u originalnom radu:

Identification of microRNAs present in congenital heart disease associated copy number variants


Klasifikacija nasljednih bolesti kostiju

Klasifikacija nasljednih koštanih poremećaja, 2010


Geni modifikatori kromatina odgovorni su za varijabilnost kliničke slike Di Georgovog/VCF sindroma

Di Georgeov sindrom/ Velo-kardio-facijalni sindrom je relativno čest kromosomski  poremećaj koji je u većini slučajeva uzrokovan delecijom 22q11. Prevalencija ovog mikrodelecijskog sindroma iznosi oko 1:4000 u općoj populaciji. Sindrom je karakteriziran velikom varijabilnošću kliničke slike koja uključuje prisutnost srčanih grješaka, rascjepa nepca, specifične facijalne dizmorfije, smetnjama sluha te visokim rizikom za razvoj psihijatrijskih poremećaja u prvom redu schizofrenije u odrasloj dobi.  Skupina istraživača na čelu s dr.Anne Voss istraživala je utjecaj gena modifikatora kromatina, u prvom redu gena MOZ. Ovaj gen mijenja ekspresiju gena TBX1 koji je uključen u razvoj aorte i srca.Gen TBX1 smješten je u neposrednoj blizini 22q11 regije a njegova delecija kod heterozigota uzrokuje fenotip Di Georgovog sindroma bez promjena u 22q11 regiji. Istraživanjem na mišjim modelima dr.Voss i suradnici takodjer su proučavali ulogu MOZ gena u razvoju srca, ždrijela i kraniofacijalnih struktura te njegov utjecaj na metabolizam retinoične kiseline. Više o svemu u originalnom radu Genetičke modifikacije kromatina pridonose varijabilnosti 22q11 delecije-VCF-Di Georgovog sindroma


Genetička podloga antisocijalnog ponašanja

Mali broj istraživanja u literaturi posvećen je nasljednoj podlozi kriminalnog/antisocijalnog ponašanja. U istraživanjima koja su provođena na blizancima i posvojenoj djeci zabilježeno je da gotovo polovica varijacija u antisocijalnom ponašanju može biti objašnjena genetičkim uzrocima. Skupina istraživača na čelu s dr.Jorim Tielbeek provela je prvu genome wide association studiju (GWAS) posvećenu antisocijalnom ponašanju. Na uzorku od 4816 ljudi analizirani su potencijalni geni kandidati . Ustanovljena je povezanost izmedju gena  DYRK1A, čije mutacije dovode do abnormalnog razvoja mozga i mentalne retardacije i razvoja antisocijalnog ponašanja. Detaljnije o svemu u originalnom radu

Unraveling the Genetic Etiology of Adult Antisocial Behaviour; GWAS


Novosti u liječenju Fabryeve bolesti

Fabryeva bolest je rijetka nasljedna metabolička bolest uzrokovana nedostatkom enzima alfa-galaktozidaze. Ovaj metabolički defekt uzrokovan je mutacijama u genu za alfa galaktozidazu koje su većinom jedinstvene u pojedinim obiteljima. Liječenje ove bolesti zasniva se na primjeni enzimske nadomjesne terapije intravenskim putem. U  novije vrijeme nade za uspješno liječenje polažu se u primjenu malih molekula tzv. “farmakoloških chaperona” koje se uzimaju na usta. Nažalost, u manje od polovice oboljelih (42%) , ove molekule su se pokazale djelotvornima. U radu talijanskih autora prikazane su analize genotipa odgovornih za refrakternost na terapiju chaperonima te preporuke za kliničku praksu.


Usherov sindrom-novije spoznaje

Usherov sindrom je autosomno recesivni nasljedni poremećaj karakteriziran gluhoćom, pigmentnim retinitisom i rjeđe vestibularnom disfunkcijom. Prema kliničkoj slici bolesti Usherov sindrom dijeli se u tri tipa; tip I, II i III, ovisno o zahvaćenosti pojedinih sustava i vremenu javljanja pojedinih simptoma bolesti. Razvoj metoda molekularne genetike doveo je do otkrića čitavog niza gena čiji proteinski produkti i njihove interakcije modificiraju kliničku sliku. Više o svemu pročitajte u originalnom radu

An Update on the Genetics of Usher Syndrome


Down sindrom, prenatalna dijagnostika

Prenatalna dijagnoza Down sindroma uključuje primjenu različitih serumskih testova probira ( double test, triple test) , određivanje ultrazvučnih markera sindroma te kombinaciju navedenih metoda (kombinirani i integrirani test). Zadnjih dvadesetak godina napravljen je značajan napredak u razvoju pojedinih testova te je evaluirana njihova osjetljivost i specifičnost. U preglednom radu američkog autora navedene su najnovije spoznaje o pojedinim metodama te smjernice za njihovu primjenu. Više o svemu o originalnom članku

Prenatal screening for trisomy 21, recent advances and guidelines, Clin Chem Lab Med 2011


Down sindrom- praćenje oboljelih

Down sindrom, trisomija 21 je najčešća klinički važna kromosomska aberacija u općoj populaciji. Osnovna obilježja, osim specifične kombinacije dizmorfičnih crta uključuju i različite prirođene anomalije većine organskih sustava; srca, pluća, središnjeg živčanog sustava, probavnog ustava, organa za kretanje, vida i sluha. Osim velike učestalosti prirođenih anomalija ova djeca imaju povećan rizik i za razvoj drugih oboljenja poput celijakije, hipotireoze, leukemije, učestalih infekcija uha, smetnji sluha, refrakcijskih smetnji vida, smetnji ponašanja i različitih psihičkih poteškoća. S obzirom na sve navedene zdravstvene rizike neophodno je kontinuirano praćenje oboljelih. Više o svemu pročitajte u radovima objavljenima u časopisima Pediatrics i European Journal of Pediatrics.

Health Supervision for Children With Down Syndrome

Clinical practice, The care of children with Down syndrome


Molekularna dijagnostika Duschenove mišićne distrofije- važnost rane dijagnoze

Duschenova mišićna distrofija je najčešća i dosada naviše proučavana nasljedna mišićna bolest koja dovodi do mišićne slabosti, mogućnosti kretanja, poremećene funkcije srca i pluća.  Uzrokovana je mutacijama u DMD genu koji je jedan od najvećih gena u humanom genomu, prilikom čega dolazi do gubitka ekspresije proteina distrofina koji je ključan za održanje citoskeleta mišićnih stanica. Mutacije u DMD genu su najčešće out of frame delecije  (u oko 65 % slučajeva) ili duplikacije ( u oko 6-10 5 oboljelih)  dok su preostali slučajevi uzrokovani kompleksnim genskim poremećajima. U novije vrijeme dokazano je da primjena kortikosteroidne terapije uz odgovarajuću suportivnu terapiju može usporiti prirodan tijek bolesti koja kod najvećeg broja oboljelih dovodi do invaliditeta. Isto tako, eksperimentalne metode liječenja poput oligonukleotidne terapije pokazuju obećavajući učinak. Tehnike molekularne dijagnostike poput, MLPA metode, PCR metode te array CGH-a omogućuju ranu dijagnozu Duschenove mišićne distrofije te posljedično uvođenje terapije. U radu australskih autora prikazan je kratki pregled pojedinih metoda molekularne dijagnostike, njihove prednosti i nedostaci te perspektive. Više o svemu pročitajte u originalnom radu Molecular Diagnosis of Duchenne Muscular Dystrophy, Clin Biochem, 2011